Kao filozof, rekao bih vam da se prema dolasku umjetne inteligencije trebamo postaviti poput mudraca koji promatra nadolazeću oluju:
Ne možemo je zaustaviti, ali možemo ojačati temelje svoje kuće kako nas ne bi odnijela.
Ako nas stroj pokušava učiti kako da budemo učinkovitiji, naš jedini dostojan odgovor jest da naučimo kako da budemo autentično ljudskiji. Umjesto da živimo u strahu od alata, moramo se zapitati što je to u našoj biti što jedan algoritam nikada neće moći istinski razumjeti ili izračunati, a to je upravo...
Naša sposobnost da dajemo smisao svijetu oko sebe!
Prvi korak u toj prilagodbi jest vježbanje onoga što bi se moglo nazvati "nepotrebnim razmišljanjem". Inzistirajte na tome da stvari radite ručno, sporo i uz svu ljepotu vlastitih pogrešaka. Pišite rukom, kuhajte po osjećaju umjesto po uputama s ekrana i vodite duge, nepredvidive rasprave uživo gdje morate gledati sugovornika u oči. Ono što AI nikada neće moći autentično imitirati jest osobni rizik, ranjivost i nesavršenost, a upravo su te osobine ono što nas čini ljudima. Dok god se fokusirate na vještine koje zahtijevaju fizičko prisustvo, emociju i majstorstvo, ostajete gospodar svoje sudbine, a ne tek pasivni promatrač vlastitog života. Dobro, o električno-mehaničkim robotima ćemo drugom prilikom, na nekom drugom odgovoru ovdje, ali vjerojatno vrlo uskoro.
Također, uz novi AI morate postati arhitekt formuliranja pitanja, a ne samo pasivni konzument ponuđenih odgovora. AI je nevjerojatno vješt u tome da vam kaže kako nešto riješiti, ali je AI potpuno nemoćan kada treba objasniti zašto biste to uopće trebali raditi. Vaša humana iliti ljudska uloga u budućnosti leži u filozofiji, etici i traženju svrhe – to su područja gdje svaki čip nužno zapne, jer stroj ne može osjetiti težinu moralne odgovornosti. Naučite propitivati sve što vam stroj servira, jer u svijetu gdje istina postaje sve rastezljivija, kritički um ostaje najvrjednija valuta koju čovjek posjeduje.
Na kraju, ne zaboravite zadržati zdravu dozu humora (!!!) prema cijeloj ovoj novonastaloj situaciji. AI je poput onog izuzetno pametnog, ali pomalo dosadnog štrebera iz razreda koji ima sve odgovore na testovima, ali nikada nije osjetio miris svježe kiše niti istinski slomio srce. Pustite ga da za vas rješava dosadne tablice i rutinske zadatke, ali mu nikako ne dajte da vam uređuje život. Ako mu to dopustite, "optimizirat" će vas do te mjere da bi vam na kraju postalo potpuno dosadno biti živ. 
